Cvetne esencije su biljne kapi koje su dobile naziv jer se prave isključivo od cvetova biljaka, metodom osunčavanja ili kuvanja. U svom sastavu sadrže samo vodu i malu količinu alkohola kao prirodni konzervans, bez ikakvih veštačkih dodataka, konzervansa ili alergena. Upravo zbog toga smatraju se izuzetno čistim i blagim preparatima.
Za razliku od klasičnih biljnih preparata koji deluju kroz hemijske supstance, cvetne esencije deluju na energetski i informacioni nivo organizma. Fizičke materije u njima ima veoma malo, ali se kroz vodu prenosi suptilna informacija biljke, njena energija i kvalitativno dejstvo na organizam.
Najpoznatiji i najrasprostranjeniji sistem cvetnih esencija razvio je dr Edvard Bah, britanski lekar i homeopata, početkom 20. veka. Bah je verovao da su emocije ključ zdravlja i da se većina bolesti prvo javlja na emocionalnom nivou.
Njegov sistem obuhvata 38 osnovnih cvetnih esencija, od kojih svaka odgovara određenom emocionalnom stanju: strahu, nesigurnosti, nestrpljenju, sumnji, preopterećenosti, tugovanju i slično. Posebno poznata je kombinacija Rescue Remedy koja se koristi u stresnim i kriznim situacijama.
Bahove kapi se koriste širom sveta, jednostavne su za primenu i često predstavljaju prvi susret ljudi sa cvetnim esencijama.
Australijske esencije, koje je razvio Ian White, zasnovane su na jedinstvenoj flori Australije, jednoj od najstarijih i najotpornijih na planeti. One se posebno koriste za rad sa dubokim emocionalnim obrascima, traumama, kao i za jačanje unutrašnje snage, vitalnosti i samopouzdanja.
Zbog snažne energije biljaka iz tog podneblja, ove esencije se često opisuju kao dinamične i pokretačke.
Iako se danas često svrstavaju u domen alternativne medicine, cvetne esencije nisu nikakva novotarija. Njihovi koreni sežu duboko u istoriju čovečanstva.
Na drevnim egipatskim papirusima pronađeni su zapisi o korišćenju cvetova i biljnih esencija u obredima i lečenju. Egipćani su verovali da biljke poseduju ne samo fizičku, već i duhovnu moć, te su ih koristili u ritualima balansiranja tela i duha.
Starosedeoci Australije koristili su energiju biljaka hiljadama godina, ne samo za telesno isceljenje, već i za povezivanje sa prirodom i duhovnim svetom. Njihova medicina nikada nije razdvajala čoveka od okruženja biljka, voda, zemlja i čovek činili su jednu celinu.
Kod starih Slovena postojala je praksa hodanja po jutarnjoj rosi, jer se verovalo da rosa nosi lekovitu energiju biljaka i zemlje. U srednjem veku, evropske monahinje su sakupljale rosu sa cvetova finim platnenim maramicama i koristile je u pripremi eliksira i napitaka.
Svi drevni narodi su intuitivno znali ono što savremena nauka danas sve više potvrđuje, da voda ima sposobnost da prenosi informaciju i da rosa sadrži energetski zapis biljke sa koje potiče.
Taj način prikupljanja cvetne energije bio je mukotrpan i dug, sve do pojave dr Edvarda Baha, koji je razvio jednostavan, sistematičan i dostupan način izrade cvetnih esencija, približivši ovo drevno znanje savremenom čoveku.
Savremeni način života nas često odvaja od našeg prirodnog ritma. U stalnoj trci za obavezama, rezultatima i perfekcionizmom, telo i um neminovno gube ravnotežu. Povratak prirodi ne znači odricanje od savremene medicine, već vraćanje ravnoteže između onoga što je tehnološki napredno i onoga što je suštinski ljudsko.
Cvetne esencije nas podsećaju da je nekada organizmu dovoljno da pružimo podršku, prostor i blagu stimulaciju da sam pronađe put ka harmoniji. Upravo u tome leži snaga cvetnih esencija u tihoj, nenametljivoj, ali dubokoj podršci.
Ukoliko te interesuje koje cvetne esencije da koristiš u akutnim stanjima možeš upisati naš kurs i saznati kako se koriste cvetne esnencije.